O Istri

Pogledom možete obuhvatiti čitavo bogatstvo raznolikosti, od snježne bjeline nedalekih planina, talasanje zelenih njiva i polja, zaravni i udolja, valovitih predjela s vinogradima i maslinicima, do modrine beskrajnog mora. Kad uđete u tu raskoš, kad joj se sasvim približite, zadivit će vas svaki njen detalj, svaka pojedinost, crkvena pročelja i gradski portali, seoske ulice s kortama, voltama i baladurima, klokot brzog potoka i proplanak s rascvalim trešnjama. Sve je tu blisko i prijateljsko: i priroda i naselja i ljudi.
Smještaj
Najzapadnija županija Republike Hrvatske, najveći jadranski poluotok
Površina
2.820 km2
Broj stanovnika
Broj stanovnika 206.344 (2001.)
Dužina obale
445,1 km (razvedena obala dvostruko je duža od cestovne) Zapadna obala Istre duga je 242,5 km, s otocima 327,5 km (178,1 M). Istočna obala Istre duga je 202,6 km, s pripadajućim otočićima 212,4 km (114,5 M).
More
Temperatura mora najniža je u ožujku kada se kreće od 9,3°C do 11,1°C, a najviša u kolovozu, od 23,3°C do 24,1°C. Salinitet mora prosječno iznosi od 36 do 38 promila.
Rijeke
Mirna, Dragonja i Raša
Vegetacija
Istra je najveća zelena oaza sjevernog Jadrana. Duž obale i na otocima prevladavaju borove šume i prepoznatljiva zelena makija. Glavni predstavnici makije su crnika i planika. Šume u Istri pokrivaju 35% površine.
Administrativni centar
Pazin (9.227 stanovnika)
Ekonomski centar
Pula (58.594 stanovnika)

Povijest istre

Prvi ljudi u Istri

istra Prvi dokazi o postojanju praljudi na području Istre datiraju iz razdoblja starijeg paleolitika. Starost kamenog udarača izrađenog rukom pračovjeka procjenjuje se na 2 milijuna do 800.000 godina i pronađen je u blizini Pule, u špilji Šandalja. Nalazi iz razdoblja mlađeg paleolitika (40-10.000 godina) nalaze se na lokalitetima Šandalja II te u Romualdovoj pećini u Limskom kanalu. U Romualdovoj pećini (11 km od Vrsara i 9 km od Rovinja) pronađeno je mnoštvo kostiju od preko 40 životinjskih vrsta, kao što su spiljski medvjed, spiljski lav, leopard, spiljska hijena, divlji konj, veliki jelen, snježni zec i dr., uglavnom plijen tadašnjih praljudi-lovaca. Pronađeno oruđe ukazuje na postojanje čovjeka iz razdoblja starijeg kamenog doba, a pećina je i zanimljivi speleološki objekt s pećinskim ukrasima, šišmišima i drugim životinjama. Ime je dobila po svecu Romualdu koji je uz molitvu i meditaciju u pećini boravio tri godine, od 1001. do 1004. godine. Niz ostalih prahistorijskih nalaza kroz neolit, mlađe kameno doba (6.000 – 2.000 g. prije Krista) dokazuje da ljudi napuštaju isključivo lovačko zanimanje i započinju uzgoj stoke i sijanje žitarica. Oruđe i oružje obrađuju finije, a počinju izrađivati i zemljano posuđe.

Rimljani u Istri

rimljani Rimljani uvode na područje Istre novu organizaciju, provode kao i u cijeloj Europi, prvu urbanizaciju, grade ceste i povezuju gradove čime znatno pomažu razvoju trgovine. Istra je poznata po kvalitetnom kamenolomu što su znali i Rimljani, tako da danas uz cijelu zapadnu obalu Istre vidimo mjesta antičkih kamenoloma odakle su uzimali građu za svoje velebne građevine. I pulski je amfiteatar građen od domaćeg vapnenca. Upotrebu kamena doveli su Rimljani do savršenstva kroz nov način gradnje, obradu i ukrašavanje kamena. Velike dijelove najboljih zemljišnih posjeda pretvaraju u državne posjede (ager publicus), na koje naseljavaju rimske kolone i umirovljene vojnike-veterane. Mnogi su posjedi pripadali carevima, članovima njihovih obitelji i njihovim prijateljima. Grade ville rusticae, koje služe za stalno stanovanje ili povremeno ljetovanje gospodara te za proizvodnju različitih proizvoda. Niz nalazišta, a u Istri je zabilježeno gotovo 300 antičkih lokaliteta, govori o postojanju različitih radionica: za pečenje gline i izradu lončarskih proizvoda, za izradu i bojenje tkanine, ciglane, radionice amfora od kojih je ona u Červaru kod Poreča izrađivala amfore čak i za potrebe careva.

Pula

Najviše sačuvanih rimskih spomenika nalazi se u Puli. Augustov hram posvećen božici Romi i caru Augustu sagrađen je između 2. godine prije Krista i 14. godine. Nalazio se na rimskom Forumu, kako se i danas taj trg zove, a u njemu je manja izložba rimske antičke skulpture od kamena i bronce. U antičke zidine grada Pule bila su uklopljena tzv. Herkulova vrata, vjerojatno prva koja su Rimljani sagradili došavši u Pulu, zatim Dvojna vrata koja se tako nazivaju jer imaju dva lučna otvora, a sagrađena su na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće. Slavoluk Sergijevaca čiji je crtež ostavio Michelangelo posjetivši Pulu u 16. stoljeću, podignut je oko 30. godine prije Krista u korintskom stilu. Posebno zanimljiv spomenik je malo rimsko kazalište koje se nalazilo unutar grada, za razliku od velikog koje danas više ne postoji, a bilo je smješteno izvan gradskih zidina. Za vrijeme vladavine cara Vespazijana u 1. stoljeću, podignut je velebni amfiteatar koji je služio prvenstveno za gladijatorske borbe. Eliptičnog oblika, mogao je primiti oko 20.000 gledatelja. U podzemnim prostorijama nalazi se stalna izložba 'Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici' s alatima za proizvodnju ulja i vina (mlinovi, tijeskovi, posude za taloženje) te veliki broj amfora koje su služile kao ambalaža za prijevoz ulja i vina. Dodatne informacije možete zatražiti u Arheološkom muzeju Istre u Puli koji i sadrži najveću zbirku rimskih spomenika u Istri (mramorne statue, nadgrobne spomenike, rimske natpise, mozaike i dr.).

Brijuni

Otočje Brijuni posjeduje niz arheoloških lokaliteta s rimskim ostacima. Brijuni su u to vrijeme cjelovit posjed jednog vlasnika čija je gospodarska baza bila komercijalna proizvodnja soli i građevinskog kamena u lokalnom kamenolomu. Na istočnoj obali otoka Veliki Brijun, u zaljevu Verige, pronađen je najveći istarski antički rezidencijalni kompleks. Sastojao se od ville rusticae kao jezgre kompleksa, peristila s reprezentativnim prostorima, dva atrija okružena prostorijama te portika s lođama dužine 80 i širine 6,2 m koji je završavao velikom nasutom terasom s prekrasnim pogledom na more i zaljev. Tri hrama bila su posvećena Neptunu (bogu mora), Marsu (bogu rata) i vjerojatno Veneri (božici ljubavi). Veliki portik povezivao je hramove s bibliotekom, zatim su tu bile terme, uređene terase i vrtovi. Kompleks pokazuje profinjeno jedinstvo arhitekture i krajolika te visoku umjetničku vještinu antičkih graditelja.

Poreč

Grad Poreč zanimljiv je po svom urbanističkom obliku. U 2. stoljeću prije Krista ovdje je organiziran rimski castrum, vojno naselje pravilnog rastera s dvije karakteristične glavne rimske ulice cardo i decuman. Pravokutni raspored rimskih ulica još se odlično raspoznaje, a potez decumana zadržao je karakter glavne uzdužne gradske prometnice i danas nosi isti naziv. U ovoj se ulici nalazi Zavičajni muzej Poreštine koji svojom zanimljivom zbirkom opisuje povijest od pretpovijesti do 19. stoljeća. Posebno su zastupljeni rimski izlošci. Trg Marafor nalazi se na položaju nekadašnjeg antičkog foruma, a na njegovoj zapadnoj strani su ostaci triju hramova. Neptunovog, Dijaninog i tzv. Velikog hrama.

Razdoblje Bizanta

bizant Više od pet stoljeća rimske vladavine prekinule su barbarske invazije i selidbene struje germanskih Gota koji konačno 476. godine ruše već uzdrmano Zapadno Rimsko Carstvo. Međutim, nakon 30-tak godina, Justinijan, car Istočnog Rimskog Carstva, obnavlja imperij, a bizantska će se vlast u Istri održati do 751. godine. Na osvajačkom putu od Carigrada do Ravenne u sjevernoj Italiji, gdje uspostavlja novu zapadnu prijestolnicu 535. godine, podiže niz monumentalnih građevina, a jedna od najljepših nalazi se upravo na istarskom poluotoku u Poreču. Vladavina Bizanta donosi Puli i okolici razvijen kulturno-umjetnički život. Ravenski biskup Maksimilijan (rodom iz Veštra južno od Rovinja) dao je sagraditi monumentalnu trobrodnu baziliku, od koje je danas ostala sačuvana samo jedna od dviju memorijalnih kapela križnog oblika. Zbog ljepote ukrasa u mramoru, mozaiku i štukaturi, bazilika je nazvana Sveta Marija Formosa (Sv. Marija Krasna). Kao i bazilika, i obje su kapele bile ukrašene podnim i zidnim mozaicima. O Maksimijanu priča legenda da je prilikom oranja našao zakopano zlato koje je poklonio caru Justinijanu, a ovaj ga je zauzvrat nagradio biskupskom stolicom. Poreč posjeduje jednu od najljepših ranobizantskih crkava u Europi nazvanu Eufrazijeva bazilika prema imenu porečkog biskupa koji je u 6. stoljeću dao podići raskošnu trobrodnu baziliku na mjestu starije crkve.

UNESCO-ova baština

Eufrazijeva bazilika u Poreču, sagrađena 553. godine, dio je UNESCO-ova univerzalnog kulturnog blaga, a na listi su čekanja i pulski antički spomenici te srednjovjekovne freske u malim crkvicama, djela pučkih majstora.

Eufrazijeva bazilika

Poreč posjeduje jednu od najljepših ranobizantskih crkava u Europi nazvanu Eufrazijeva bazilika prema imenu porečkog biskupa koji je u 6. stoljeću dao podići raskošnu trobrodnu baziliku na mjestu starije crkve. Godine 1997. cijeli kompleks Eufrazijane (crkva, krstionica, atrij te nekadašnja biskupska palača) upisan je uUNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine. Posebno su zanimljivi raskošni mozaici u apsidi, te mramorne ploče s inkrustacijama u sedefu i raznobojnom kamenu. Prvi sakralni objekt na tom mjestu bio je tzv. Maurov oratorij građen u drugoj polovici 3. stoljeća (očuvan je dio mozaika) kao jedno od prvih mjesta okupljanja kršćana. Mauro je bio prvi porečki biskup i mučenik te je danas zaštitnik grada Poreča i biskupije. On je u doba najtežih progona kršćana, za vrijeme cara Dioklecijana, bio pogubljen zajedno sa svim tadašnjim porečkim klerom. U Eufrazijevoj se bazilici čuvaju njegove moći. Porečka je bazilika tijekom ljetnih mjeseci pravo mjesto za ljubitelje klasične glazbe. Tradicionalna glazbena manifestacija «Koncerti u Eufrazijani» utemeljena je 1962. godine, a na njoj sudjeluju eminentni hrvatski i svjetski glazbenici izvodeći sakralnu i svjetovnu glazbu svih vremenskih razdoblja.

Srednjovjekovni gradići

gradovi U prvim stoljećima ranog srednjeg vijeka u Istru prodiru razna barbarska plemena. Dok su Avari i Langobardi vršili kraće upade i uglavnom se nisu zadržali u Istri, Slaveni su se proširili po čitavom poluotoku i zaposjeli mnoge dijelove njegove unutrašnjosti. Godine 788. Istra ulazi u sastav Franačke države koja uvodi feudalni sistem, potiče naseljavanje Slavena, često na zemljišna područja u vlasti gradova. Time gradovi gube svoju samoupravu (naslijeđenu još iz rimskog razdoblja), te slabe, a istodobno jača moć Crkve na koju se vlast Karla Velikog posebno oslanjala. Slabljenjem Franačke države i njenim usitnjavanjem, Istra potpada najprije pod italsko kraljevstvo, godine 952. pripojena je vojvodini Bavarskoj, 976. vojvodini Koruškoj, da bi konačno u 11. stoljeću postala samostalno područje pod vlašću crkve, odnosno patrijarha iz Akvileje (sjeverna Italija) i dijelom pod njemačke feudalne obitelji. Različiti će interesi (crkva, njemačko plemstvo, Mletačka Republika) na području cijelog istarskog poluotoka stalno izazivati nove sukobe, pljačke i razaranja u kojima će najviše stradavati upravo nezaštićeno seljačko stanovništvo. Gradići u unutrašnjosti Istre najčešće su bili smješteni na vrhovima brežuljaka koja su im pružala prirodnu zaštitu. Dodatno se gradovi zbog čestih napada susjednih feudalaca ili pak Venecije, osiguravaju gradskim zidinama s nizom kula i tornjeva te često i pokretnim mostom. Dok izvana izgleda kao tvrđava, srednjovjekovni je grad iznutra isprepleten uskim krivudavim ulicama koje prate kružni tok zidina, a centar gradskog života su crkva i trg. Gradske lože javljaju se krajem srednjeg vijeka, jačanjem urbane kulture. To je mjesto sakupljanja građana, mjesto donošenja odluka gradskih otaca. Koristile su u svim oblicima javnog života. Ukoliko su se nalazile izvan zidina uz ulazne kule ili vrata, služile su kao zaklon putnicima u vrijeme kada su gradska vrata bila zatvorena.

Ljudi i običaji

obicaji Stanovnici Istre oduvijek su bili težaci, a čime su se bavili, možemo odrediti prema konfiguraciji tla na kojemu su obitavali. U brdima Ćićarije Istranin je bio skroman pastir, o čemu svjedoče i brojne narodne poslovice: Ovaca bez pastira ne da ni mlika ni sira. Ki čuva ovcu, čuva i vunu. U središtu ovog malog kontinenta dominira siva zemlja, teška za obradu, ali blagodatna. Upravo je ona izrodila Istranina-orača. Jugozapadna Istra, ona zagasito crvene zemlje, područje je vrsnih vinogradara kojim se prostire carstvo malvazije, dok se uz more poluotoka oduvijek ribarilo i živjelo od ribarstva: Ki spi, ribe ne lovi. Istranke su oduvijek bile požrtvovne žene koje su na svojim leđima nosile cijelu kuću, a ne samo njezina četiri kantuna. Kada su, primjerice, išle po vodu do dalekih izvora, noseći je potom k svojim domovima u brenti na leđima, da ne bi 'besposličarile' putem su još i plele. Od povijesnih zanimanja, prema kojima je Istra bila znana, danas su gotovo nestale nekad presudne djelatnosti - kamenoklesar i lončar, dva tako različita zanata. Jedan u kojem se grubo reže kamen i drugi kojim se nježno oblikuje glina u posuđe. Žitelji ovog Poluotoka u rijetkim prigodama znali su se pjesmom i plesom razveseliti. No i pjesma im je tvrda, atonalna, arhaična, a pjeva se dvoglasno. Instrumenti - drevni, pastirski: roženice, mih, duplice… Najpopularnij ples je balun, a nošnja jednostavna, dvobojna - smeđa i bijela. Istranina je lako prepoznati - blage je naravi, radišan, strpljiv, pomalo nepovjerljiv i oprezan, sporih kretnji, pritajene snage. Lako uspostavlja poznanstva, prava prijateljstva teže, ali tada za cijeli život. Najviše cijeni poštenje - dana riječ osnovno mu je mjerilo komunikacije i suživota: Vo se veživa za roge, a čovik za besidu. A ukoliko ga sretnete na nekom od seoskih puteva, bio mlađi ili stariji od vas - uvijek će vas prvi pozdraviti i iskreno pogledati u oči.

Istarska hiža

hiza Karakteristične stare istarske hiže građene su od kamena, fugiranih su zidova i krovova prekrivenih crijepom kanalicom. S prednje fasade na kuću je gotovo uvijek nadozidan baladur, stubište kojim se ulazi u stambeni dio kuće. U najvećoj prostoriji, konobi, nalazi se otvoreno ognjišće, duša svake hiže, na čijoj se vatri pripremala hrana… Sastavni dio kuće je i šterna, zidana cisterna u koju se skupljala kišnica s krova.

Suhozidi

suhozid Ljudi koji su na ovim prostorima živjeli prije stotinjak i više godina svakodnevno su obrađivali zemlju. Često su je morali otimati kamenu, kojeg bi skupljali i njime ograđivali svoje parcele. Na čvrstu kamenu podlogu polagala su se veća kamenja na dno, a potom manja prema vrhu. Tako su nastali kilometarski dugi suhozidi, a njihov sklad i danas izaziva divljenje. Ima ih grubih, s neravnim stranama, zatim onih izgrađenih od manjih kamenova, čija će vas glatkoća navesti da pomislite kako se radi o skulpturi. No, istarski suhozid zapravo i jest skulptura, jer to je djelo u kojemu su najbolje od sebe dali i priroda i čovjek.

Kažun

kazun Kažun je malo poljsko skloniše napravljeno u suhozidu, od kamena bez ikakvog veziva. Osim kao zaklon koristilo se i za nadgledanje polja i vinograda neposredno prije žetve i berbe. Porijeklo kažuna ne može se vezati uz određene etničke skupine jer su te građevine starije od bilo koje poznate kolonizacije istarskog poluotoka. Nalaze se najčešće na južnom i zapadnom dijelu Istre i najpoznatiji su istarski simboli.

Tradicijska odjeća

odjeca Etnografski muzej Istre čuva i aktivno prikuplja tekstilnu građu. Veći dio zbirke čini tradicijska odjeća Istre. U ženskom odjevnom inventaru sjeverne i istočne Istre karakterističan je kroj na klinove, koji se veže uz razdoblje gotike. Kasnije taj način krojenja potiskuje i zamjenjuje krojenje ženske haljine iz prsluka i suknje. Oko struka žene su opasivale pas ili kanicu. Na glavi se nosio povezan facol, facuol, obično bogato izvezen - rakaman, nagažan ili kasnije od kupovne tkanine. Muška odjeća najočitije se razlikuje po hlačama - jedne su od bijeloga sukna (stupana vuna) duge su do gležnja i pripijene uz noge - brneveke, dok su druge - brageše - od smeđeg sukna, kraće i šire. Na nogama su bile čarape - bičve, holjevi, škafuoni, škafuonice, a muškarci su oblačili i obojke, kalcete, nazuvke. Obuvali su opanke, a kasnije postole.

Priča o istarskom suveniru

suvenir Izvorni istarski suveniri su predmeti koji, uza svu svoju jednostavnost, mnogo govore o Istri i Istranima. Pobuđuju veliki interes jer predstavljaju spoj tradicijske kulture i suvremenosti. Proizvođači ovih suvenira, tražeći način na koji bi najsretnije izrazili istrasku posebnost, najčešće su se okretali tradicijskoj baštini - kažuni, narodne nošnje, bukalete, hiže, sopele, razne vrste ordenja, koza i boškarin samo su neki od mnoštva motiva koji su se s polja, konoba i kasela u vidu suvenira preselili na sajmove i štandove kako bi postali dostupni svima.

Sajmovi u Istri

sajam Sajmovi su žila kucavica svakog malog grada, a u Istri su zadržali svoju tradiciju - svaki grad ima svoj sajam i poseban dan kad se održava. Pored svoje osnovne uloge spajanja kupaca i prodavača, svaki sajam ima svoju osobnost i predstavlja duh tradicije na neposredan način. Tu se može pronaći sve – od igle do lokomotive, prodaje se, kupuje se, cjenka se, druži se… u atmosferi s daškom prošlosti.
Bale, Barban - druge subote u mjesecu
Buzet - prvog petka i trećeg četvrtka
Labin - treće srijede
Motovun - trećeg ponedjeljka
Pazin - prvog utorka
Svetvinčenat - treće subote
Višnjan - posljednjeg četvrtka
Vodnjan - prve subote
Žminj - svake druge srijede u mjesecu

Zelena Istra

zelenaistra Istra je svoje čudesne draži izložila u rascvjetalom mediteranskom vrtu, na skutima Alpa kao na prijestolju. Jadransko se more prostrlo pred njom kao modri sag, a uz obalu se poredali dragulji: Umag, Novigrad, Poreč, Vrsar, Rovinj, Pula, Rabac... Ogrlica po kojoj je Istra i znana i čuvena. No, mi vas pozivamo da otkrijete i skrivenije njene draži, tajnovite riznice, intimne kutke i plemenita znamenja. Dođite stoga u zelenu Istru, u predjele iz snova i zbilje, koji će vas obradovati ljepotama i usrećiti mirom, obdariti starinama, okrijepiti onom iskonskom snagom koja čovjeka prožme u susretu s očuvanom prirodom i njenim blagodatima. Vrata gradova i vrata domova ovdje su uvijek otvorena. Tu će vas dočekati krepošću duha i ponuditi darovima prohujalih stoljeća. Dobrodošli u zavičaj starina, ljepota i zdravlja!

Gradići u unutrašnjosti Istre

unutrG Položeni na uzvišenjima istarski su gradići putokazi u galeriju starina i istovremeno njeni najljepši eksponati. Uzdižu se k nebu i suncu, dominiraju krajolicima kao krune odolijevajući vremenu. Njihovi bedemi pamte sretna razdoblja i neće zaboraviti ispričati vam onu osobitu priču o tajnama svog trajanja. O tome kako su kroz stoljeća redovito dolazili graditelji i umjetnici, te u staru krunu ugrađivali nove dragulje koji bi iznova bljesnuli novim sjajem. Kada vas danas s tornjeva tih starih gradića pozdrave zvona, uđite slobodno, gradska su vrata uvijek otvorena. S krovova poletjet će jata golubova i ljudi će načas prekinuti razgovore i djeca igre u hladovini stoljetnih lipa i ladonja. I sunce će na trenutak zaustaviti kist kojim pozlaćuje vrijeme i stvari. Vaš dolazak bit će početak nove priče. Za grad i za vas.

Agroturističke oaze

agrotur Uz ugodnu atmosferu dobrih, starih seoskih domaćinstava, tradicionalnih domaćih jela, romantičnih ognjišta i mirisnih vinskih podruma, otkrit ćete sve čari agroturizama, malih obiteljskih hotela i stancija. Uživajući u plemenitim kapima i domaćoj hrani za drvenim klupama pod ruzom ili tik do ognjišta, moći ćete okusiti svu blagost Istre i ljepotu življenja njezinih ljudi. Buđenje uz pjev ptica u toploj postelji tradicionalne istarske kuće činit će vam se spokojno, kao da vrijeme ovdje sporije teče. Pogled kroz prozor otkriva njive, vinograde, maslinike i vrtove, sve same pitome prizore djela plemenitih pregalačkih ruku, a ukoliko budete željeli sve ćete to moći razgledati i na jednom od jahanja kroz prirodu. Otkrijte ova domaćinstva i biti će to kao da ste ušetali u kakvu idiličnu pitomu genre-scenu sišlu s platna minulih vremena.

Plava Istra

plavaIstra Život je uz obale Istre oduvijek bio povezan s morem. Moreplovci su u zagrljaju njenih uvala tražili utočište, ribari su cijeli svoj život proveli štujući to beskrajno zagonetno prostranstvo, putnici su u lukama otkrivali nove ljubavi. I svi će se oni složiti oko jednog - ljepota istarskog krajolika privoljela je više od jednog putnika na ostanak i novi početak… Zaplovite zajedno s nama uzduž modrih istarskih skuta, krenite sunčanim tragom od istoka polagano prema zapadu, uranjajući u živopisne motive mediteranskog izričaja – uvale i plaže, barčice koje mirno plutaju, u ljepoti samoće, čekaju. U daljini na brežuljku vidjet ćete Labin, gradić koji je unutar svojih zidina ponosno stoljećima štitio svoje stanovnike, dok se u njegovom podnožju osmjehuje Rabac prostirući se uz jedne od najljepših plaža u Istri. A zatim dalje, sve do najjužnijeg rta, rta Kamenjak koji zakriljuje zapadnu obalu gdje vas najprije pozdravlja tisućljetna Pula. Osvrnite se i zadržite u sjećanju pogled na grad i njegovu velebnu Arenu prije no što vas zavedu otočići Brijunskog arhipelaga. A kada povratite dah i nastavite svoj put, s horizonta modrog beskraja dozvat će vas svojom ljepotom Rovinj, zavrtjeti plesom svojih uličica i pustiti vas iz svojeg u zagrljaj Limskog kanala. Tu će vam s brodica doviknuti da im se pridružite i uz pjesmu i okuse Mediterana odvesti do vrsarskih Sestrica i onda dalje, do porečkih plaža. Pozdravite putem kupače i surfere, a ukoliko naiđete na bovu, znajte da negdje u tišini modrog plavetnila ronioci tragaju za nekim drugim svjetovima. Nastavite li put prema sjeveru, tamo do Savudrije, do sigurne luke vodit će vas najstariji svjetionik, ali putem vas zarobiti čarobni Novigrad i Umag. Predahnite u mandraču, karakterističnoj istarskoj lučici. Tu, na obali, ribari pletu mreže, svatko od njih u svojim mislima o nekadašnjim vremenima. Na njihovim licima duboko su usađena sjećanja na vjetar i more, sol i oluje. Sjednite kraj njih, i poslušajte priču o moru uz pokoju srdelicu i čašu domaće malvazije.